Cini mi se da je bila to ona, cini mi se, ali kratko je trajala, nisam sigurna...valjda je to bila ljubav... trazim je svakim danom, u svakom kutku mog malog sveta, pa zato, sta ako sam se od prevelike zelje za njom zanela, izgubila, dosanjala i na kraju izgubila...to nesto...
Nakon kraha od pre dve godine, kada mi se cinilo da je 6 godina izgubljeno, kada sam ispitivala svaki detalj sada vec odavno bivse veze, kad sam dovela u pitanje Njeno postojanje, odlucila sam da cu ipak verovati u Nju. Ne umem drugacije, to me hrani izgleda..i volim sto sam takva a i ne volim, previse me emocije vode..i previse to boli nekad..
Zaleteli smo se oboje, neoprezno, to nas je dotuklo. Jednostavno, neke svece brzo izgore, i pored sve lepote koje pruzaju...i sada na povrsini kao da nista nije ni bilo, a bilo je... To mi govore pesme koje izbegavam, ulice koje su zabranjene (ali mi ipak pogled ukradu), neispunjeni planovi i dogovori koji su ostali da vise negde u vazduhu, u mojoj glavi, razmisljajuci kako bi nam bilo da smo otisli na to more koje smo sanjali...
U nedelju sam dozivela najlepsi zalazak sunca, pola sata sam ga samo gledala, upijala, trudila se da zapamtim svaku boju, svaku predstavu neba koja se uzurbano menjala, i onu dugu sto se pojavila iza mene na par minuta... i jedino sto sam zelela je da mu se javim, da mu detaljno opisem zalazak..ali nisam, i dalje sam bila u autobusu, gledala kroz prozor, i borila se sama sa sobom.
Sutradan sam bila na Keju, sto blize vodi i secala se kako je pozdravljao Kej umesto mene, na pocetku kad je bio u nasem obecanom gradu..i jedino sto sam zelala da mu se javim...ali...
Sada sam se vratila u njegov grad, jos malo sam tu, pa odlazim...i govorim sebi da je najpametnije da odem sto pre, sto dalje, ali kad odem postoji mogucnost da ga nikad vise ne vidim...i zato ne zelim da odem, ali ovde nije moj zivot, ovde je samo on, i to blizu mene, ali ipak daleko..
Javila sam mu se prva jos ranije, na njemu je sad..ali znam da nece, a rekao je...mada dosta toga je rekao pa nista od toga...a ja ne mogu da budem sa nekim kome nisam dovoljna, jedina, posebna. A on ipak ne moze da se smiri, i ako je rekao da je sa mnom drugacije, i verujem da je bilo u pocetku, ali ne moze se pobeci od prirode...a ja trenutno ne mogu pobeci od sebe...i jedino sto zelim je da ga vidim, ali sta ako on mene ne zeli?




